Sjećam se, još od malena, da mi je mama uvijek kada bih odlučila da demonstriram jednu od svojih pobuna pripovjedala kako se ne treba svađati sa starijima od sebe. Koliko iz poštovanja prema njima i činjenici da su mnogo mudriji i pametniji od mene, male balavice, toliko i iz toga, pa... znate... da ih ne sikiram.
''Sikirati'' je bio jedan od glavnih pojmova prilikom mog odrastanja. Značilo je nešto tipa ''nemoj mu/joj zadavati još muka kada ima i svojih''.
Tada mi je to bilo malo nepojmljivo jer nisam ni bila upoznata sa tim kakvih sve problema ljudi oko mene nose na grbači, ali hajde, ok. Valjda mati zna. Svoju ljutnju bih utopila u kojoj čokoladici ili komadu torte i vratila se gledanju crtaća. Kao magičnom rukom odnijeto, kroz razgovor bi meni moja mati objasnila kako stvari stoje.

Kako je vrijeme teklo, tako bi mi se lik te ''Sikiracije'' činio sve jasnijim. Pa bi se šunjala tu negdje u blizini kad bi ubrzo nakon iskočila ispred mene i pogledala me direktno u oči. Često je činila da mi koljena klecaju, a često i gube balans i padaju na tlo.
Konačno sam počela shvatati o kakvom bremenu na leđima mi je mati pripovjedala.

Ona doista može da poprimi bilo kakav oblik i da se prtlja po bilo čijim džepovima. Mnogi je, evo, dok hodamo bezbrižno kroz korzo smijući se dogodovštinama od koji dan prije uporno guraju nazad da slučajno ne bi provirila iz tog džepa na kaputu bez dna. Primjetiš li to?

Znaš, ona gospođa koja me je okrznula prepunom korpom u supermarketu i nije se izvinula sa sobom nosi nešto teže od onoga što je čvrsto obavila rukama. Smišlja kako da saopšti Sikiraciji da nije više dobrodošla u njezinom domu i da se ipak mora iseliti.
Ova druga par trenutaka nakon, koja se progurala na kasi koristeći bebu u naramku kao izgovor je samohrana majka. Šta misliš koliko često Sikiracija sniva na drugoj strani bračnog kreveta, iako je ona naizgled prazna?
Dobar primjer u ovoj priči jeste i moj dragi kolega, za kojeg, da ga malo bolje ne poznajem bih zasigurno rekla da je najsretnija osoba na svijetu. Međutim, eto, malo ko zna da se on i njegova mati prehranjuju od njezine majušne penzije koja će potrajati sve dok se on školuje. A kasnije, ko zna...
Pa i djevojka na drugoj strani kafića koja uporno u drugima pronalazi mane i smješka im se je vrijedna pomena.
I moj izgled je prije par dana prokomentarisala.
Nisam joj zamjerila.
Ona dođe kući, legne u krevet i prekrije glavu dekom da niko ne bi primjetio njene suze dok se slijevaju niz lice. Momak kojeg je voljela više nego sebe ju je zamjenio nekom drugom, boljom verzijom nje. Eto vidiš čitaoče da i ona ima dušu, ma koliko god je sakrivala od tuđih očiju.


A kod mene...pa... Sikiracija je čest gost na večeri. Nekad se malo drzne, pa se usudi i prenoćiti.
Zato se mati potrudila još od malena da me upozna sa njom. Način na koji se ophodiš sa njom je način na koji rasteš.
Jako često tek mali djelić ostavi za sobom. Međutim taj neko se uzoholi, zabahati, pa taj majušni djelić prosipa po drugima ne razmišljajući o tome da li će ta druga osoba moći da podnese taj trun tereta, jer ionako već uveliko nosi svoj na leđima.
Zato treba da paziš šta govoriš i kako se ophodiš sa drugima jer koliko tereta možeš da dodaš njihovim već pucajućim leđima, toliko tereta možeš da i oduzmeš od njih lijepim riječima i lijepom gestom. Dobro se dobrim uvijek vraća, a zar postoji nešto ljepše nego kada vidiš da si ti razlog zašto su usne na tuđem licu razvučene u najveći osmijeh?

To sam jutro otvorila oči oko devet sati. 

Duboko sam uzdahnula i protegla se svom dužinom po krevetu. Konačno imam vremena! Malo ću da pooočistim, otići ću do biblioteke, napraviti lokne... ma čak ću i, zamislite, da doručkujem! Predavanje mi je tek za pet sati i nemam potrebe za žurbom.

Čak deset i petnaest. 

Posežem za punjačem, kao, šokirana jer mi je baterija napravila skok sa 97% na 2% i ostavljam ga pored jastuka. Ali hej, u moju odbranu novi level Charm kinga se svejedno ne bi mogao sam pobijediti! I to sa sve tri zvijezdice, zamislite! I onda se samo usudite da kažete kako to nije produktivno provedenih sat vremena!

Ustajem, odlazim do toaleta. Slijedi pranje zuba, lica, tuširanje, karaoke parti za uši cimerki sprat ispod...ništa naročito.

Izlazim oko pola 12. 

Palim kolo i postavljam lončić ispod slavine u nadi da ću barem koju kapljicu tople vode iscijediti iz nje. Ništa. Hladna kao Sibir.

Nema veze, hajd. Ionako imam vremena na pretek da je dočekam dok se zagrije. Pet sati, je li?

Dvanaest i tri minute. Mogla sam šta i pojesti.

Rovarim po frižideru. Pa nešto bih slano, pa nešto bih slatko. Ali nešto komplikovano, a da ne uzima puno vremena za praviti. I da me drži sitom narednih par sati. I da nije pretjerano kalorično.

Joj, dios mio.

Ovo je JAVNO upozorenje za sve koji su i koji će me ikad pitati šta mi se jede.

Dvanaest i deset.

Odustajem. Može kornfleks s medom.

Fiks ideja u dvanaest i dvadeset i pet.

Lakiram noktiće. Palim ''How I met your mother''.

Dok u dvanaest i trideset i osam shvatam kako nije svaka fiks ideja dobra ideja.

Nanijela sam tri sloja. Još se nisu osušila.

Dvanaest i pedeset.

I dalje čekam da se nokti osuše.

Jedan i pet.

Zove kolegica na viber. Bila je poziv koji se ne odbija.

Jedan i trideset i dva.

''Okej onda, poslije predavanja kafa u Avliji. Zvrcnem te kad završim. Ćaoss''

...i onda mahinalno odlazim na fb da bih, srećom, tri minute kasnije shvatila koliko me je zapravo vremena prošlo!

Izgovoriš ćiribućiriba i eto, pet sati slobodnog vremena se magično pretvori u dvadeset i pet minuta.

...ne moram vam reći da sam kasnila, jel da?

Nedavno sam sebi čak kupila majicu s natpisom ''never on time'' čisto da oni koji to nisu još skapirali skontaju. 

Zato molim vas najljepše nemojte imati previsoka očekivanja od mene kada kažete da se u četiri sata pojavim na raskrsnici. 

Jer neću. 

I ne vjerujte mi kad kažem da sam tu za dva minuta. 

Vjerovatno stojim pred cipelarom i razmišljam kako da uparim boju đona sa bojom karmina jer je je to posljednji modni krik, a ja, kao prava fešn blogerka jednostavno moram to da ispoštujem!

No, kako li sam ono negdje pročitala, its better to be a little late and cute, then right on time and... well... not that cute haha :D

 

Jedna od svakodnevnih žrtava mog savršenog tajminga je i moja kolegica Semina, koja je, vjerujte mi, zaslužila orden za svoje konjske živce.
Čist dokaz toga jeste što je ovaj put bila i moj personalni fotograf, i pored svega što inače mora da trpi, od mojih ispada smijeha do moje čitave persone, trpila i moje budalesanje pred kamerom.
I opet uslikala par odličnih fotografija :)
Tenks Sems, lots of lof for ju♡

To bi bilo sve za ovaj put. Ima li još vas ''pokvarenih satova'' među čitateljima? Mogli bismo osnovati klub, hmmm...?

Anyways, šaljem vam tople poljupce!

Ako mene pitate, reću ću vam da nikad nisam voljela brojke. Ironično je sasvim napomenuti činjenicu da se već duži niz godina bavim izučavanjem brojki i raznih načina po kojima se one mogu složiti u sklopu svog obrazovanja.
Iskreno rečeno, i dalje nisam u potpunosti sigurna kako se ja uklapam u to mjesto.
Ipak, ma koliko mi mrske bile, današnji dan mi je sasvim ispunjen njima.

Zamislite.

Brojim, žurno, svaku kapljicu koja oglasi svoje prispjeće na tlo posebnom notom. Uživam u slušanju te namjerno nesavršene, ali ipak za moje naoštreno čulo sasvim savršene melodije.

Brojim kockice čokolade koje danas od stresa unosim u organizam.

I pitanja na koje odgovore još ne znam. Mnogo ih je.

Brojim ona jarka, ali i ona prigušena svijetla od žarulja na prozorima visoke, stare zgrade preko puta. 01:27 je. Nisam jedina koja noćas ne spava.

Brojim korake koje sam napravila tražeći medikament za kojeg je mati saznala preko interneta, pa me poslala u potragu. Još ga nisam pronašla.

Brojim...misli. Ili barem to pokušavam. Nekako mi dolaze krišom ovih dana, a mahom nestaju.

Brojim sate do kolokvija. 

I minute. 

I sekunde. 

I pritom ne dišem. 

...

Šta ako mi je ovo posljednja šansa?

Brojim apsolutne sve moguće razloge koji mi padaju na pamet zašto bih trebala mrziti momka koji mi je u paramparčad slomio srce, i vjeruj mi, čitatelju, ko god da si, toliko ih je da bi ih komotno mogla raspodijeliti i prišiti četvorici narednih koji dolaze.

Ma da sam i lijepih momenata sa njim nabrojala ... čak i više nego loših.
No, ne znam ni koliko mi vrijede. On je njezin, a ja sam svoja, je li? I svako je spokojan na svojoj strani svijeta.

Dobro, mene s vremena na vrijeme uhvati neki koštac, pa se uznemirim. Ali ipak, ne dam se.

Trudim se da i dalje nabrajam - svoje blagoslove, razloge za osmijeh, svu potporu koju dobivam od meni bliskih osoba, svaku provalu koja me je do suza nasmijala u proteklih par dana... sve što je meni pruženo, a nekom drugom, nažalost, nije.

I svaki mogući izvor sreće koji me okružuje.

Čak i kada dolazi u obliku kiše i njezinih kapljica koje sviraju najljepšu melodiju.

Do idućeg puta,

Emina❤

Znate onaj govor u narodu kako je studentima sve radije od samog učenja za ispite?
Eh, pa... i meni je.
Koliko god se trudila da održim kontinuitet napominjući sebi svoje zacrtane ciljeve iznova i iznova, ipak s vremena na vrijeme pokleknem. Danas, u trenutku potpune agonije radi predugog fokusiranja na plavu knjižurinu od četristo i nešto stranica, mi je sinulo kako odavno nisam pregledala fotke na svom Nikonu. A kako sam ogroman horder uspomena, možete pretpostaviti već - na njemu čuvam ni manje ni više nego 1382 slike. Pregledati ih sve je izazov kome sam dorasla. Kao da imam slobodnog vremena i na pretek...

...a ispit prekosutra.

I naiđem na par divnih fotkica koje nikad nisam podijelila sa vama.

A kako bolje otpočeti godinu na blogu nego sa throwbackom?

Zanimljivo mi je vidjeti koliko mi se sam stil promjenio od tada, no u potpunosti sam zadovoljna i onim što vidim. I tom razigranom djevojčicom koju vidim na fotkama.

Ma da ni ta djevojčica i uspomene na nju ne datiraju toliko daleko u prošlost, tek oko godinu dana, no imam osjećaj kao da sam isuviše porasla kao osoba kroz taj period.
Prošla sam, kao i svi mi, kroz tonu uspona i padova, no najbitnije što mi se moglo desiti jeste da sam izvukla lekciju iz sve i jednog. I sada gazam čvrsto po zemlji, ne dajući vjetrovima da me otpušu.

A tu djevojčicu na fotkama je i lagani povjetarac mogao otpuhati.

Narode moj, najbolji savjet kojeg vam ja mogu da dam jeste da radite na sebi. Neće niko za ručicu da vas vodi kroz život, te će većina osoba kojima dajete djeliće sebe i svog vremena da odu. Upisujte se na tečajeve, seminare, putujte, učite, govorite, bunite se, volite, ne bojte se sebe i svoga glasa. 

Investirajte u sebe! I kada to kažem, ne mislim na onu torbicu iz Deichmanna koja bi savršeno išla uz sve i jednu vašu odjevnu kombinaciju. Ma da, ovaaaj, i nju na tom putu možete da pokupite. 😉
Mislim na vrijeme koje ćete posvetiti sebi. Pustite telefone i stalne izlaske na kafu samo u cilju da vas neko primjeti. Prvo primjetite sebe. Šta znate, šta ne znate i kako možete raditi na tome. Probajte pročitati koju knjigu. Obećavam vam da ćete se zaljubiti u način na kojeg vaša mašta radi prilikom čitanja. Jeste li to već primjetili?

Načinite sami svoj mali univerzum i uživajte u njegovim čarima.

Toliko od mog motivacionog govora. Nadam se da sam vas bar, ako ništa, podstakla na razmišljanje.
Čvrsto vjerujem da možete postići apsolutno sve što naumite.💕

A sada, drumrolls please : 

Kako vam se doimaju kombinacije iz arhive? 

Lots of love

Jaaao, matursko veče. Kao da je jučer bilo! Iako je već godina prošla...

Tačno se sjećam, svoju haljinu sam kupila u mjesecu februaru. Ma da da nisam bar malo slušala roditelje, kupila bih ja nju i ranije. Jednostavno sam bila preuzbuđena!
Odabrala sam kraljevsko - zelenu haljinu. U tom trenu sam bila ubijeđena da će se upravo ona isticati iz mase, ali da će ujedino biti i savršeno otmjena. Nisam se pokajala.
Na kraju večeri sam bila odabrana kao najelegantnije obučena cura u našoj školi.

Eto, vidite curke, snovi se ipak ostvaruju. Ja sam taj san toliko dugo imala da sam i zaboravila na njega. Znate ono, dok ste mala curica, gledate one chick-flickove u kojima na kraju najpopularnija cura u školi bijesno odmaršira sa bine jer ona nije odabrana, pritom se saplićući o neki kabal koji vjerovatno nije trebao biti tu, te se osramoti za cijeli život pred generacijom, dok skromna, vedra, i ne baš pretjerano popularna cura stoji s krunom na glavi posmatrajući je?

E pa, maštarije male Emine se prilično podudaraju s tim, no realnost... ipak na kraju nije bilo iznervirane popularne tinejdžerke, niti kablova, ma čak niti tijare. Za svoj trud sam dobila pretjerano ušećerenu tortu koja je na kraju završila na očevom radnom mjestu u trećoj smjeni.

Sve što mi je od tog trena ostalo u pamćenju jeste da sam nakon plesanja bez štikli, ili natikača kako bi moja mati rekla, sjela na svoje mjesto iščekujući daljni tok maturskog programa. I tako bosa sjedim ja, još uvijek nesvjesna da su prozvali moje ime. Pogled lijevo, pogled desno, svi gledaju u mene. Kažu : ''Hajde, ustaj!''. A ma kakva ja ustajati, ići pred onu hrpu naroda! Ma čekajte, nemam ni obuće!

Obujem se ja, onako nespretno i odšetam do bine. Vjerujem da je to bio najsmotaniji hod kojeg biste mogli vidjeti u životu.
Aplauz, čestitke, pridružuje mi se još par maturanata... ma šta se, bolan, to događa?

Ja? Najelegantnija? Ma daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj.

I tako, trebalo mi je jedno pola godine da se sama ubijedim da se to dogodilo i da nije bila nuspojava vazduha u kome je, te noći, Bog zna šta lebdilo.


A ti, draga moja maturantice, napucaj se što više, ne razmišljaj dva puta, i kupuj! Život je prekratak za to, a tek maturska noć. Ako ti se oblači mala crna haljina i najviše krečavo-žute štiklice, onda to tako i učini. Nekima ćeš se svidjeti, nekima nećeš... al poenta maturske noći jeste da kad pogledaš unazad na fotografije da kažeš to je to. Da ne želiš ništa da mjenjaš. Da voliš ono što vidiš.

Kako je moja maturska noć prošla, tu sam da dijelim svoje savjete i iskustva.
Najprije ću vam predložiti par kombinacija koje sam sama sastavila preko polyvore-a :

Savjeti plus :

1. U veliku torbicu stavite jaknu, vlazne maramice, fotoaparate, baletanke, sprej za kosu, karmin ... i sve što bi vam moglo zatrebati, i neka vam je roditelji dodaju kada uđete u hotel. Vjerujte da će vam zatrebati.

2. Fiksirajte puder na licu obavezno. Inače će nestati s lica prije nego li je stavljen.

3. Antiperspirant! Ne želite znojave kolutove na haljini.

4. Vazelinom namažite dio na koji ćete nanositi miris prije nego li ga nanesete. Tako će se zadržati mnogo duže nego inače.

5. Uložite u dobre najlonke.

6. ...kao i u jastučiće protiv žuljeva. 

7. Operite kosu dan prije mature. Ako je operete na dan, frizerki će biti teško stilizirati je jer će, pa, letiti na sve strane!

8. Ne trošite novce na geliranje noktiju. Kod Kineza imate kupiti plastične nokte po 2,- KM. Uštedite roditeljima bar nešto novca, pri istom efektu. 

9. U nakit se isplati uložiti. Dobar nakit mjenja pogled na cjelokupnu kombinaciju.

10. Ispraznite memoriju na fotoaparatu i mobitelu. Ne želite se naći u škripcu u sred noći.

11. Kako biste mogli pjevati na glas bez da se predate sat vremena nakon zbog bolova u grlu, preporučujem Airwaves žvake.

12. NE SKIDAJTE ŠTIKLE S NOGU! Brzo oteknu i nećete ih moći vratiti na mjesto. Ili činite kao ja - malo ih obujete, malo izujete. Ili, kao što sam navela, ponesite baletanke i ne brigajte.

13. Osim u novčaniku, nešto novca utuknute u tašnicu. Velika je mogućnost da se noć završi s mnogo nedostajalih stvari.

14. I konobarima i vama će se uštediti vrijeme ako budete imali stiniš pri sebi.

15. Proučite muzičku listu. Nije fora sjediti cijelu noć jer ''to nije prava atmosfera''. E, pa, napravite sebi atmosferu mile moje, i ne negodujte! Ja sam mumlala melodiju kod pjesama kojih nisam znala. Ruke u vis, kukovi u krug i naprijed! Osim ako se velika rulja naroda nalazi ispred, onda stojte gdje jeste i mlatarajte nogama. :)

16. Trebat će vam jakna. Nećete kući prije dva zasigurno.

17. Zaboravite dramu. I momka koji vas je prevario ili bilo koji drugi problem. Matura je jednom.

18. Neće vam se svidjeti jelo. To je već postala opšta tradicija. Predlažem da ponesete sa sobom čokoladicu ili šta slično jer će vam biti kasnije potrebna.

19. Za bjelje zube si nabavite hidrogen peroksid u apotekama i promućkajte ga par puta u ustima par dana zaredom. Meni je djelovalo.

To je sve, mile moje. Učinite ovu noć noći za pamćenje! Držim vam fige i obavezno želim da čujem utiske!