Jadna li ti majka

Ne razumijem današnje izrode i njihove hirove. To ti je da ima najnovije Najkice, to ti je da paradira gradom danonoćno, da ide na shishe, ispija kafe, pa makar i sa osobom koja joj uistinu i nije toliko draga, pa sve to lijepo evidentira selfijem kojeg lijepi obavezno po svim društvenim mrežama. Jer ne do Bog da mene ili bilo kog drugog stanovnika planete Zemlje slučajno maši ledeni čaj i kutija Marlbora light kojim se danas Hasan častio.

E moj Hasane... jadna li ti samo majka.

I stvarno i jeste. Mati, u nekom sobičku tamo vjerovatno očima pazi na lonac kupusa dok ovamo na drugoj strani prebire po mesu. Hem što je što njezin Hase neće da žvače bilo šta, nego i što, jadnica moja mila, jedva krpi kraj s krajem.
Sve preko njezinih leđa.

Hasinom ocu je svejedno, on je tamo negdje u Njemačkoj, muda 'ladi... pardon molim, ovaj... žestoko radi, i pošalje po koji euro i u svoj kraj tek kad mu na um padne.
I tako Hasicu mog milog svejedno boli briga. I jutros je ušetao u majčinu sobu i iz novčanika izvadio posljednjeg cenera proklinjući je zašto nema više. Danas će da plane i taj cener, a sutra... ma bit će Hasan i sutra u istom naslonjaču kao i danas. Ima, eno, došao je Zlatan iz Švicarske. Njega će da zovne na bleju. Zlatan je car, Zlatan će sve to da lijepo plati, a ako bude dovoljno lukav izramčit će i jednu bečku šniclu u ''Lovcu'' od njega.
To ti je život, buraz moj.

E buraz moj... jadna li ti samo majka.

Sjeća se ona, kao da je jučer bilo, kada su te donijeli u njezin naramak. Toplim poljupcima je obasipala tvoje nježno, rumeno lice i čuvala tvoje malo, krhko tijelo u njedrima, kao da bi i prvi povjetarac mogao da ga otpuše.
Gledala je u mile oči, pa potom zatvarala svoje, i maštala.
''Kada odrasteš, sine moj, bit ćeš sudija. Udarit ćeš čekićom i bit će samo onako kako ti kažeš. Ti ćeš razaznati zlo bolje od bilo koga, a dobro ćeš nagrađivati još boljim.''
''Za koju godinu samo i ima da mi postaneš arhitekt. Sinčino moja, ti ćeš da obnoviš sve što je rat okrznuo za sobom i da pokažeš ljudima da sunce ipak i dalje sija, samo što ga nekad neki oblačak prekrije.''
''Heroju moj mali, direktore budući, nećeš li samo biti ponosan na sebe kada stotinama porodica pružiš zaposlenje i platu? A tek tvoja mati će da pršti od ponosa kada tako gizdav se poredaš pred sve, a oni cikću i vriskaju jer si ti tu da ih vodiš.''

Ni sama nije sigurna gdje je pogriješila u odgoju. Sve se nada da je to neka prolazna faza i da će se njezin Hase opametiti.

Evo, samo što nije.
Evo samo još jedna kafa, još jedan dim.
I gotovo.

Tješi se...