'' Darovi sedamnaeste ''

00:00
Čas kada je cijela godina stala u jedan momenat.
Svu pažnju sam usmjerila na osjećaj tople suze dok mi se slijeva niz isuviše našminkano lice.
Prošla je još jedna.
Još jedna, ali ovaj put savršena.

Nije mi, vala, sve išlo po planu.
Imala sam na milijarde padova, čak po nekoliko hiljada dnevno. Pa bih se mrštila, pa bacala sve po  stanu, pa potom izbijala tipke na tastaturi pokušavajući da sročim bijes na makar stranicu ispunjenu riječima. Pa bi išli za mnom, grlili me, pitali me šta nije u redu. Pa sam ih gurala i gurala i gurala od sebe sve do te granice dok, pa... doista nije bilo povratka za njih.
Ali to je okej.
Nije im ni suđeno da ostanu, jebiga, iako možda poželim da su i dalje tu.

Nekima sam se ja vraćala. Gradila sam mostove ciglu po ciglu, no za neke ih jednostavno nije bilo dovoljno. Ostao je most tu, negdje na sredini nedovršen.
A možda ga i nekad dovrši jedna od dvje strane, ko će ga znati. Ko će ga znati...

A neke sam uspjela izgraditi. I osigurati dodatnim faktorima. I dodati branu da, ne do Bog, preplavi most. Takve veze danas nazivam najboljim prijateljima.
Nemam ih mnogo. I to je u redu.
Do ovog časa sam mislila da je bitnije biti okružen sa više osoba, pa bili kakvi bili.
Ma ne. Bitne su one osobe kod kojih odeš mrtav umoran, a oni ni ne pitaju, već ti samo pokažu gdje je krevet i ušuškaju te.

Bitna je porodica. Što prije shvatimo da će tren rastanka od najmilijih kad-tad morati da dođe, prije ćemo spoznati njezine vrijednosti.

Bitni smo mi sami sebi. TI možeš da uspiješ nešto što si sebi zacrtao i još više. TI si vrijedan svega. TI si pametan. TI možeš. TI hoćeš! TI ćeš! Da pjevaš, da trčiš, da letiš... da osvojiš svijet.

Prošla je još jedna.
Još jedna, ali ovaj put savršena.


Za iduću želim da se pobrinem da bude još bolja od ove.

Evo kako :
- da pronađem posao prilagođen jednoj studentici
- da volontiram barem jednom
- da još gdje objavim svoj članak, osim na ovom mom kutku interneta. S time u skladu i da unaprijedim svoje pisanje, jer je ono doista što me čini sretnom
- da proputujem. Na, eto, 5 mjesta na kojima nikad nisam bila. Makar je toliko izvodljivo. Nadam se.
- da sredim i ovu akademsku godinu

Držite mi fige. :)