U redu je

Tačno je 1:30 poslije ponoći. 
Već neko vrijeme se drmuškam po krevetu, kriveći ga za nesanicu.
Ma koliko ga voljela, on je noćas glavni krivac. Odgovornost za nesanicu ovih dana prosto ne može da preuzme sve što mi se izdešavalo u proteklih par sedmica.
Ma da, ruku na srce, sve više i više mi okupira misli i pruža mi osjećaj kao da ću, eto, od sveg tog razmišljanja da eksplodiram.
Rado bih da se požalim, svakome, nekome, bilo kome, doista, ali riječi svaki put kada dotaknu vrh moga jezika s namjerom da oslobode misli koje me drže na lancu sve ove dane - mahom izlape. Sakriju se opet negdje duboko, duboko, čekajući naredni mrak kako bi me, kada ostanemo nasamo, ugušile.

Ali ipak ne! Ne dam reći! Sigurno je kriv krevet! I ovaj siroti, tanki jastuk koji nikako da se sjedini s oblikom moje male, roskaste glave.

Doduše, možda malo krivice za nesanicu preuzima osoba kojom su me odgajali da budem. 
Razmišljam.
U redu je s vremena na vrijeme ipak prešutiti. Možda ipak svaka neželjena akcija ne prouzrokuje reakciju ako se tiče samo tebe. Samo tebe i tvoje sreće. Oni nisu ničija posla.

A kada bolje razmislim, u redu je ne uspijeti. Ni iz prve, ni iz druge... možda uopšte nikako. Nije uporan uvijek taj koji odnosi titulu, već onaj koji se pomiri sam sa sobom. Zamislite konačno ostvarite cilj, ali to ipak nije to. Šta dalje?

I eto onako slučajno trebala bih spomenuti da je, pretpostavljam, sasvim u redu ne ostvarivati tuđa očekivanja. Na kraju krajeva tvoj je život u pitanju. Ni tvoga oca, ni tvoje majke, niti bilo koga ko ti pruža osjećaj kao da mu konstantno duguješ opravdanje.
Hajde, potroši pola mjesečne plate na taj tečaj šminkanja za kojim toliko dugo žudiš! Ne duguješ nikome ni u kom slučaju opravdanje zašto si to uradila! Čak ni sebi! Zaslužila si na tren da pobjegneš od realnosti.

I u redu je iako si studentica da potrošiš veću sumu novca na neku budalaštinu ako će ona da te razveseli, jer samo Bog zna kroz kakav stres prolaziš. Razumijem da te uhvati osjećaj krivnje jer su tvoji roditelji ti koji su radili i zaradili za taj novac, ali upravo njega se svakim danom sve više i više štampa. Kako je došao jedan, doći će i drugi.
A tebe postoji samo u jednom primjerku.
Nemoj mu dopustiti da iščezne u emocijama.

Spominjući emocije, u redu je spustiti svoj odbrambeni zid. Jednom si povjerila svoje srce i ono je smrskano, no iako mi možda sad ne vjeruješ, treba da mu budeš zahvalna umjesto što stavljaš barijere oko sebe. Naučio te je kako da kao feniks iz pepela postaneš vatra koja sija najsjajnijom svjetlošću.

I u redu je dati novom tipu šansu.
Možda te upravo on nauči onome što onaj zadnji nipošto nije mogao - ljubavi i povjerenju.
A možda i ne.
Budimo realni, možda je samo usputna stanica i ionako ne planira da se dugo zadrži u životu.
Ali u redu je uživati u trenucima koje ti pruža, čak i ako će brzo izlapiti. Ako ništa, ostat će ti uspomene. Nisu li one ono što nas održava na životu?

A od svega, najviše želim da znaš da je u redu da oprostiš čak i onima koji su te povrijedili više nego li bilo koja simpatija. Osobama koje su poljuljale tvoje povjerenje. Vjeruj mi kada ti kažem da su te osobe i dalje tu, samo tvoje, no u datom momentu one nisu bile svjesne svojih akcija.
Razmisli samo koliko se tebi puta desilo da izustiš neku opasku, pa istog trena poželiš da nisi.
Svi smo mi ljudi.
U redu je.

Ma da opet, na kraju priče, sasvim je u redu da krivim krevet za nesanicu. 
On je noćas tvrd i prkosan, i dopušta mi da tonem više u svoje misli, nego u njega.

(fotka preuzeta s weheartit.com)

2:17 je i završila sam sa tipkanjem. Svima koji ste se već našli u ovakvim situacijama u kojima se borite sami sa sobom želim da poručim da je u redu. Niste jedini ako vam šta znači. Svako od nas se noću povlači u sebe i kreće u istraživanje samo svog univerzuma.

Nadam se da vam se svidjelo, takoreći, djelo, jer ih inače nemam običaj dijeliti. Ne po blogu, ne po chatovima... nigdje. No ovaj put sam odlučila iscijediti koju kapljicu svoje duše čisto kako bih vama, ali i samoj sebi rekla da je u redu.
Nemojte se previše nervirati mili moji, dobit ćete borice. A vama kao radije poznata beauty blogerka nego spisateljica moram da vam kažem da su sve kremice za bore samo mazanje vaših očiju i čisto ispražnjivanje novčanika. Ne dajte borama da se prijevremeno prišiju vašem licu. Uživajte u životu. Samo je jedan. 😊

Hvala na čitanju. Hvala na razumijevanju. Ljubi vas vaša Emina 💖




2 comments:

  1. jako zanimljiva tema za post, bas sam uzivala citajuci. Za vreme citanja bas sam se nekako uzivela, i osetila se kao da citam neki rad na pismenom zadatku u skoli, ili neko poglavlje iz neke knjige. Odlicno napisano zaista.

    Gotičarka

    OdgovoriIzbriši
  2. Predivno napisano! Zaista mi je bilo potrebno nešto ovako, a verujem da nisam jedina...♥

    pametnodete.blogspot.rs

    OdgovoriIzbriši

Sav sadržaj objavljen na ShakeThatBeauty blogu je zaštićen prema zakonu o autorskom i srodnom pravu. Pokreće Blogger.